Urbano planiranje grada prije donošenja generalnog plana

U Zadar dolazim 1963. god. te počinjem raditi u odsjeku za izdavanje lokacija i dozvola u Općini Zadar (grad i otoci). U to vrijeme nije bilo službe koja bi se bavila prostorom u cjelini. Pavle Marušić, Tomislav Valeriev i ja bili smo prvi inženjeri koji smo se zaposlili u gradskom uredu.

Šef nam je bio gospodin Zvonko Bašić, koji je kao građevinski tehničar imao dobru volju, pa je prilikom izgradnje određenih objekata znao angažirati Arhitektonski fakultet. U to vrijeme za planiranje šireg područja Grada nije postojala nikakva koncepcija. Općinsko savjetovanje je na bazi nekakvih prijedloga odlučivalo hoće li se npr. na Branimirovoj obali izgraditi neboder ili neće. Nisu imali dovoljnu viziju kako će se razvijati Grad, a uz najbolju volju nisu imali niti znanja.

Tada su i materijalne mogućnosti bile skromne, više-manje kao i danas. Nisu se radile dugoročne projekcije koje bi uzele u obzir porast broja stanovnika s 45 000 na sadašnjih gotovo 100 000 stanovnika. Od 75-te pa do 90-ih godina, Zadar se naglo razvija i u to se vrijeme događa bespravna izgradnja jer se proces odvijao tako dinamično da vlast nije bila u mogućnosti to izvesti na neki bolji način.

Kao mladi arhitekti koji su došli u gradski ured imali smo zadatak baviti se prostorom. Međutim, s obzirom na sve one navike stečene od prije, trebalo je puno vremena kako bismo nametnuli svoje principe koje smo stekli tijekom školovanja. Sva trojica smo diplomirali na Arhitektonskom fakultetu (arhitektura, građevina i geodezija), gdje smo slušali određene kolegije iz područja urbanizma.

Tadašnji pojam urbanizma bio je slaganje arhitekture u nekom prostoru. Prostorno planiranje bilo je u to vrijeme još u povojima. Prostorni plan Hrvatske nije niti postojao, a prometna mreža Grada u smislu šire urbanizacije gradskog prostora planirala se u Donatu, pošto mi još nismo imali dovoljno iskustva. Nas smo trojica predstavljali jedan odjel u Općini Zadar, gdje su se izdavale građevinske i lokacijske dozvole.

Prvi konkretni poslovi bili su nam oni na izradi detaljnih urbanističkih planova za zapadni dio Grada prema Boriku. Tu se, u pravilu, radilo o izradi parcelacijskih planova za individualnu stambenu izgradnju.
 

Nastanak generalnog urbanističkog plana

O Generalnom urbanističkom planu grada počelo se razmišljati 1968. god., a usvojen je 1971. god. ugovor s Općinom Zadar potpisao je Urbanistički institut Hrvatske u Zagrebu te su oni bili nosioci izrade, a arhitekt Ivanović bio je nositelj projekta. Na projektu je surađivalo minimalno pedesetero ljudi. Kadrovi su bili geografi, demografi, sociolozi, ekonomisti, te je naša arhitektonska struka bila dio tog tima. Pokojni kolega Valeriev i ja smo svaki tjedan putovali na relaciji Zadar-Zagreb, te smo im davali inpute. Urbanistički plan (GUP) koji je tada nastao osnovna je matrica za Grad, koja se danas malo po malo realizira. Međutim, realizacija je spora zbog nedostatka novca i potrebe da se paralelno izvode i sustavi infrastrukture.
 

Početak bespravne izgradnje Zadra

U Zadru se između 60-ih i 70-ih gradilo oko 1000 stanova godišnje. Svi zaposlenici tvornice “Boris Kidrić” su tada dobivali stanove ili kredite s kojima su mogli nešto početi graditi. S dobivenim novcem radnici bi kupili 500m2 parcele i sa 3 mil. ondašnjih dinara stvorili bi sebi dom. Tako je nastala današnja Benkovačka i Biogradska. Za urbanitet Grada to nije bilo dobro jer je to bila jezgra bespravne izgradnje. Ovaj fenomen može se razmotriti i sociološki: naime, kako se Grad širio, ljudi su naseljavali područja Benkovačke, Biogradske i prema Ninu.

 
Nastanak glavnih prometnica u gradu

Kroz sve ove procese postalo je jasno da se više ne može govoriti o Gradu kao prostornoj strukturi koja se referira na Poluotok kao središte. Činjenica da se u tom vremenu u Zadru gradilo preko 1000 stanova godišnje, iziskivala je ozbiljne intervencije u tkivu Grada. U tom aspektu držim da se kasnilo jer je dosta prostora već bilo devastirano naglom (divljom) bespravnom izgradnjom.

Mogu neskromno reći da smo osnovnu prometnu mrežu Grada definirali u GUP-u. Nastojali smo sa svojim predznanjem napraviti suvislu koncepciju matrice Grada kako bi se sve zone povezale na logičan način. Ta je poveznica postavila temeljnu prometnu kralježnicu ulaza u Grad sa sjeveroistočne strane te nastanak četverotračne trake koja vodi sve do Kolovara i povezuje longitudinalne prometnice.

Najveći uspjeh iz tog vremena bilo je lociranje željezničkog kolodvora na današnju lokaciju. Prethodno, 60-ih godina prošlog stoljeća ideja je bila da željeznička stanica bude na rivi, gdje su postojale i tračnice za istovar robe iz brodova, tu se vršio pretovar tereta jer je Poluotok bio jedini urbani dio Grada. Ono što je bitno spomenuti vezano je za cijeli koncept povezivanja Zadra na buduću autocestu.

Mi smo se ponajviše zalagali da buduća autocesta fizički dođe što bliže Gradu. Tako je ostvaren sustav tzv. sjevernog ulaza u tkivo Grada i južni ulaz u lučko-industrijsku zonu.

 
Izgradnja bilog briga

Smatram kako je zbog metodologije izrade planske dokumentacije Bili Brig bio pozitivan primjer. Izgrađen je plan za jednu “dislociranu” stambenu zonu Bilog Briga, kako bi se usporila bespravna gradnja koja je započela kontaminirati prostor.

Napravljen je plan izgradnje blokova zgrada, a moj plan bio je izgradnja podzemne garaže koja nikada nije realizirana. Strogo se vodilo računa da se diferencira kolni i pješački prostor. Plan nije do kraja realiziran jer je s vremenom došlo do promjena.

U zavodu je napravljeno urbanističko rješenje Bilog Briga te su se angažirali svi arhitekti koji su u ono vrijeme djelovali u Zadru.

 
Zaključak

Promjene su se uvijek događale od kako sam se počeo baviti ovim poslom. Ono što doživljavamo sada može se nazvati degradacijom.

Generalno, išlo se naprijed i stvaralo se više nego što je bilo, ali u tom procesu događali su se i koraci unazad.

U Zadru se nije uspio do kraja riješiti problem infrastrukture u zonama gdje je vladala bespravna izgradnja. U procesu legalizacije sve kuće koje su bespravno izgrađene postaju legalne (zbog tehničkog aspekta, ali i zbog toga što u njima žive građani ovoga Grada).

U zonama Biogradska, Benkovačka, na Stanovima i u cijelom rubnom dijelu jezgre Grada postoji puno neriješenih komunalnih problema. Urbanitet Grada nisu samo Forum, Donat, morske orgulje, Pozdrav Suncu, to su sadržaji koji obogaćuju Grad.

Smatram kako bi se Grad trebao promatrati kao kompletna prostorna cjelina sa svim sadržajima koji bi ispunjavali potrebe građana u svim pojedinačnim dijelovima Grada.