Prilikom izgradnje ili adaptacije objekta, za razliku od „klasičnih“ instalacija, nerijetko razmišljamo o grijanju kad je za to već kasno. Isto se događa i s grijanjem sanitarne vode, dok je hlađenje postalo uobičajeno preko klima uređaja, iako bi se i to moglo objediniti u jednu mini energanu.
U prvom redu potrebno je razlikovati sisteme grijanja po vrsti i smještaju energetskog dijela (etažno grijanje, centralna kotlovnica, zajednička kotlovnica ili toplana), energentu (biomasa, obnovljivi izvori, ulje, plin, struja) i načinu predaje topline u prostor (površinska grijanja, radijatori, ventilo-konvektori).
Najbolji je način da se uz ostale projekte u startu izradi i projekt energetskih instalacija koji sadrži izračune, potrebnu dokumentaciju i troškovnik.
Prije odabira sustava grijanja bilo bi dobro konzultirati se s ovlaštenim serviserom. Ovlašteni serviseri raspolažu s tehničkom dokumentacijom, posjeduju skripte proizvođača, pohađaju seminare, sajmove, stručne skupove, a što je još važnije, vode evidenciju rada opreme, održavanja i kvarova te su vam u mogućnosti predložiti sustav koji će najbolje odgovarati vašim specifičnim potrebama.
Postavlja se pitanje kakvu opremu postaviti?
Prije odabira opreme, odnosno sistema grijanja potrebno je izračunati investiciju i troškove eksploatacije. Često se događa da investitor nema dovoljno sredstava za izolaciju kuće, kvalitetnije prozore, ostakljenja i vrata zato što želi riješiti grijanje objekta.
Kuća se izgradi, eventualno ožbuka i počinje se razmišljati o grijanju. Tada se poseže za rješenjima koja podrazumijevaju ugradnju opreme veće snage, većih radijatora i sl., što automatski dovodi i do povećanja investicije. Ipak, kao najveći problem, pojavljuje se višestruko povećanje potrošnje energenata. Naposljetku, investitor koji nije imao sredstava za dovršetak izolacijske fasade taj isti iznos potroši grijanjem u prve dvije godine korištenja.
Iz tog razloga mislim da je potrebno prije svega završiti i dobro izolirati kuću, a tek onda pristupiti odabiru sustava grijanja. Tu ne mislim na izradu instalacija koju je potrebno ugraditi odmah i koja nije velika investicija, već na samu energanu (kotao, bojler, dizalicu topline i sl.)
Tek kad se objekt dovrši (izolira), izračunom gubitaka dobije se snaga potrebna za njegovo zagrijavanje/hlađenje.
Sisteme grijanja možemo podijeliti po vrstama i karakteristikama:
RADIJATORI
+ Relativno brzo zagrijavaju prostor i lako se reguliraju preko termostatskih ventila
- nepravilna raspodjela temperature u prostoru
uz relativno visoke temperature rada
- nije moguće izvesti hlađenje
POVRŠINSKA GRIJANJA (PODNA ZIDNA ILI PLAFONSKA)
+ gotovo idelan raspored temperature u prostoru
+ idealan za spajanje s niskotemperaturnim izvorima grijanja (npr. toplinskim pumpama)
- potrebno je unaprijed planirati prostor za ugradnju cijevi
- relativno inertan sistem
VENTILOKONVEKTORI
+ Relativno brzo zagrijavaju ili hlade prostor
- nepravilna raspodjela temperature u prostoru
- konstantno strujanje zraka
ENERGANA - KOMPLEKSNIJI SUSTAV GRIJANJA
1) Biomasa: drvo i drvne izvedenice, sječka (grubo sječeno-mljeveno drvo), Pelet - fini drveni otpad prešan u male valjčiće bez dodataka ljepila
+ jedan od povoljnijih sustava grijanja
- potrebno je skladištenje i stvara se otpad
2) Loživo ulje
+ automatizirani način grijanja
- visoka cijena energenata
3) Plin
+ čisto i kvalitetno rješenje bez potrebe za skladištenjem energenata
- relativno skupo uvođenje , nedostatak
infrastrukture
4) Električna energija – toplinske pumpe
+ vrhunska iskoristivost sistema u omjeru 1:5 (uložena energija:dobivena energija)
+ najpovoljniji sistem u eksploataciji
- nešto skuplja investicija u startu (koja se brzo isplati)