Spora arhitektura je tema na koju je svoje izlaganje tijekom Oris spring konferencije održala arhitektica Anupama Kundoo.
Budućnost gradnje leži u potencijalu arhitekture da prepozna i omogući adekvatno prebivalište za društvo koje se stalno razvija. Kako bismo ostali relevantni i u toku s društvenim promjenama moramo se odmaknuti od navike proizvodnje prebivališta, trebamo stati i razmisliti prije nego što djelujemo.
Arhitektura je rezultat mnogih građevinskih procesa, zato je bitno uložiti vrijeme, bez obzira na žurnost na koju nas potiče brza urbanizacija. Vrijeme nije resurs koji treba štedjeti, već ga treba s veseljem ulagati. Kao arhitekti u mogućnosti smo pridonijeti napretku društva kroz postizanje ciljeva zdravlja, sreće i dobrobiti.
Ne treba sve što može biti učinjeno ujedno biti učinjeno.
Indijska arhitektica Anupama Kundoo kroz svoj je radikalni korak unazad učinila promjenu, naime izgradila je za sebe kolibu u šumi, kako bi oslobodila vlastito vrijeme.
Što je zaista potrebno za sreću? Koje su to minimalne ljudske potrebe? Pitanja su koja je sebi postavila živeći daleko od svega. Pritom je zaključila kako smanjivanje materijalne imovine zaista pogoduje osjećaju zadovoljstva i to je iskustvo koje vrijedi doživjeti.
Nadam se kako će arhitektonsko tržišno natjecanje biti zamijenjeno arhitektonskom suradnjom jer nemamo vremena. Iako je istina da konkurencija povisuje standarde i kvalitetu, također konkurencija krije i veći ukupni potencijal. Samo zajedno možemo ispuniti praznine koje se nalaze u svima nama kako bismo usmjerili svijet ka mjestu gdje je život uvelike ugodniji. Zaključila je Anupama.
Svijet se mijenja velikom brzinom, kazala je Elisa Valero Ramos.
Prije nekoliko sam godina mislila kako je nemoguće biti u digitalnoj eri kakvu imamo sada, sa stotinama prisutnih ljudi na ovakvom kongresu. Sad se moramo suočiti s važnim izazovom kao arhitekti i kao ljudi jer se kontekst promijenio u odnosu na prošlo stoljeće. Zato je ključna stavka mog rada predanost okolišu.
Osjećamo hitnu potrebu za radikalnom promjenom u ponašanju jer živimo u potrošačkoj kulturi, koja je opasna za budućnost za sljedeću generaciju. Morat ćemo stvoriti nove puteve za sustave gradnje kako bismo smanjili količinu prirodnih izvora koje koristimo, kako bismo smanjili ugljični otisak i uštedjeli materijale.
Volim reći kako preferiram arhitekturu sivih tonova kako bi priroda mogla biti zelenija
Mnogi od nas nemaju prilike graditi raskošne zgrade s najmodernijim materijalima, mi smo na jugu španjolske prisiljeni raditi sa slabo razvijenim tehnologijama.
Prilikom izlaganja navodi primjer izgradnje vrlo jeftinim rješenjima na području seizmički aktivne Granade, gdje se gradi minimalnom količinom betona uz ugrađenu izolaciju. Tako grade zgrade koje troše malo energije.
Moramo naučiti koristiti sve materijale koji su nam najdostupniji, a beton je iza vode najdostupniji materijal. Osim toga važno je smanjiti otisak CO2 u prirodu.
Također u svojem istraživanju grade zgrade betonom ojačanim mikrovlaknima. Posebno je to bitno na području uz more koje djeluje vrlo agresivno na koroziju čelika.
Pogreške koje radimo kad uvodimo nešto novo su način učenja i poboljšanja kvalitete onog što radimo. Ako ne stvorite novi put, ako ne riskirate, nećete naći nove promjene u načinu na koji se stvari rade, a koji u ovom trenutku nije baš najbolji, koji nas vodi u ekološku katastrofu.
Pozivam vas da radite s nadom, nadom u bolje sutra. Rad je težak, no ne odustajte od borbe za promjenom načina na koji se stvari u arhitekturi rade, promjenom potrošačke kulture, za promjenom sustava i tehnologija izgradnje. To su ideje koje trenutačno pokušavam razviti, ne samo u svom radu već i u istraživanjima.
Satoko Shinohara profesorica i arhitektica s japanskog ženskog sveučilišta, bila je jedna od 14 izlagača.
Posljednjih se godina značajno povećao broj jednočlanih kućanstava u Japanu, što predstavlja veliki socijalni problem u Japanu. Istraživanja pokazuju da više od 25% samaca starijih od 60 godina tjedno ne komunicira s nikim, dok ih se 20% nema kome obratiti u nevolji. Što dovodi do toga da ljudi žive i umiru sami bez da itko to zna i to je ozbiljan problem u Japanu.
Satoko trenutno radi na razvoju zajedničkih kućanstava jer je problem otuđenosti ipak doveo do toga da ljudi žele živjeti u dijeljenim prostorima.
Dani Orisa međunarodni su arhitektonski Festival koji organizira Oris Kuća arhitekture, a u prosincu 2020. godine održali su se prvi online Dani Orisa. Festival 20×20 Dani Orisa 20 okupio je 20+1 predavača iz čitavog svijeta, a program su pratili gledatelji iz više od 30 zemalja.
Ovogodišnji, prvi Orisov Festival, To Spring with Oris, održavao se 18. i 19.3.2021. godine, okupivši 14 renomiranih arhitektica i uspješnih poslovnih žena te dvije moderatorice.
Online Festival To Spring with Oris koncipiran je kao 14 predavanja po 20 minuta, uz javljanje uživo iz Oris Kuće arhitekture te interakciju predavača, publike i sponzora na profesionalnoj event platformi za virtualna događanja.
